Ljubav
Volim te ne samo zbog toga što jesi
nego i zbog toga što sam ja kad sam s tobom.
Volim te ne samo zbog onog što si učinila od sebe
nego i zbog toga što činiš od mene.
Volim te zbog onog dijela mene koji ti iznosiš na vidjelo.
Volim te jer stavljaš ruku na moje, brigama pretrpano srce
i prelaziš preko svih ludosti i slabosti kojima ne možeš pomoći,
a čame ondje u magli pa ih izvodiš na svijetlo.
Sva ta moja predivna imovina u koju se nitko prije
nije bio dovoljno daleko zagledao da je pronađe.
Volim te jer mi pomažeš da iz nabacane hrpe svojeg života
izgradim ne krčmu već hram;
da u djelima svakodnevnim ne slušam prijekor već pjesmu.
Volim te jer si učinila više
no što bi me ikoja vjera ikada mogla učiniti dobrim,
više, nego što bi me ma koji usud mogao usrećiti.
Učinila si to bez riječi, bez dodira, bez znaka.
Učinila si to bivajući onim što jesi.
Možda to, na koncu i jest ono što znači - biti prijatelj
(Roy CROFT, 1937.)